Igranje je osnovna aktivnost najmlađih. Cijeli njihov dan trebao bi se svoditi na igranje koje uključuje i roditelje, odgajatelje i bliske osobe djeteta. Svrha igre nije samo zabava već i učenje motoričkih sposobnosti djeteta u razvoju.
Velik nedostatak aktivnosti kod djece predstavlja virtualno okruženje u kojem djeca provode previše slobodnog vremena. Roditelji bi trebali znati prepoznati važnost boravka djeteta na otvorenom, trebaju ga animirati i poticati na bavljenje određenom aktivnošću umjesto da im dopuštaju prekomjerno gledanje televizije, igranje na kompjuterima te korištenje društvenih mreža.
Razvijanje motorike kroz igru
Djeca predškolske dobi igru doživljavaju kao svijet prepun maštovitosti, slobode i beskraja mogućnosti, a ujedno su potpuno motorički aktivna i emocionalno uključena u igru, bez da su toga svjesna. Upravo taj dio igre predstavlja najvažniji element u njihovu razvoju. Edukativne i jednostavne igre zapravo predstavljaju osnovni oblik učenja djece predškolske dobi. To je oblik kojim je moguće zaokupiti njihovu pažnju i zadržati koncentraciju te kroz igru na zanimljiv način učiti o svijetu oko sebe.
Usvajanje skladne motorike pokreta, odnosno skladnog kretanja ruku i nogu, omogućuju različite motoričke vježbe u kojima se dijete – u prvom redu – igra. Osnovne vježbe uključuju korištenje rekvizita, a najčešće manjih laganih lopti. Vježbe s loptom mogu uključivati lagane zadatke poput bacanja lopte u zrak i njezina hvatanja objema rukama ili sličnim prilagođenim varijacijama, ovisno o sposobnostima i mogućnostima pojedinog djeteta. Malim natjecanjima u bacanju lopte u dalj i trčanja po nju te vraćanja na početno mjesto, stječu se kompetitivne vještine. U igre se mogu uključiti i zadaci s bojama gdje se različito obojenim rekvizitima osmišljavaju razne igre učenja boja. Osim lopti, mogu se koristiti obruči i čunjevi kojima se razvijaju motoričke sposobnosti kroz igre puzanja, kotrljanja, preskakanja i slično.
„Fina“ motorika
Motoričke vježbe koje dijete stječe u dobi od četvrte do šeste godine važan je temelj za daljnji razvoj ostalih vještina, a posebno pisanja. U tom kontekstu važno je da je jedan dio igre usmjeren na rad ruku i prstiju čim se razvija takozvana fina motorika. Igre kojima se to postiže uključuju korištenje, primjerice, plastelina ili sličnog materijala za oblikovanje.
Naravno, nije važan produkt igre, već korištenje prstiju pri oblikovanju čime se razvija spomenuta fina motorika te jačaju mišići šake i zapešća. Slične igre koje se primjenjuju su prebacivanje vode iz pune posude u praznu pomoću upijanja i istiskivanja vode iz spužve. Izrezivanje je, također, važna motorička radnja, no vrlo je važno da je dijete cijelo vrijeme pod nadzorom odrasle osobe i da ga se upozori na opasnost od oštrog predmeta. Crtanje razvija koordinaciju očiju i motorike ruku, kao i bojanje zadanih oblika, te nizanje perlica i pravljenja nakita.
U radu s djecom…
Osoba koja je uz dijete tijekom učenja motorike može biti roditelj, odgajatelj u vrtiću ili druga bliska osoba. Svima njima zajedničko je to da moraju imati strpljenja, pokazati kako se nešto radi jer dijete uči iz primjera, posvetiti dovoljno pažnje te pokazati interes za zajednički rad i druženje. Potrebno je pokazati na vlastitom primjeru i demonstrirati što se očekuje od djeteta da napravi, te ga uputiti da to pokuša ponoviti. Tijekom izvođenja igre dijete je potrebno ohrabrivati i motivirati da ispuni zadani zadatak te mu pripomoći u savladavanju prepreka, no ne i riješiti zadatak umjesto njega.
Važno je pokušati stvoriti pozitivno okruženje u kojem će djetetu biti zanimljivo učiti kroz igru. Potrebno je voditi računa da radite s uzrastom kojem je potrebno pojednostaviti objašnjavanje te igru osmisliti tako da bude kratka, ali produktivna jer djeca ne mogu dugo biti koncentrirana. Iako su kratke, edukativne igre treba često provoditi, sudjelovati u njihovoj realizaciji te vrijeme s djetetom provoditi korisno!
