U našoj se zemlji možemo pohvaliti predivnim krajolicima, prelijepim pogledima s brda ili na jezera, mirnim morskim uvalama i možemo biti sretni što upravo oni mogu biti dijelom avanture trkača.
Raznolikost staza određena je lokalitetom kroz koji prolazi, pa se nerijetko događa da trkač ima priliku u svega nekoliko prijeđenih kilometara vidjeti i gradsku cestu, i šumski put, i proći uz jezero. Ako ste već duže vrijeme na trkačkim stazama onda biste se sigurno mogli okušati i na zahtjevnijim stazama.
U tom slučaju mogli biste se u jednom danu pohvaliti, primjerice, pogledom u morski plićak na startu pa kroz kamenitu i šljunčanu stazu popeti u visine planinskih masiva sve do travnatih visoravni s prekrasnim pogledom na dalmatinsku panoramu.
Specifikacija trkačkih staza
Na tragu spomenutog, staze za trčanje mogu biti cestovne – za trčanje na asfaltu, šumske staze zemljane podloge, šljunčane staze ili atletske poput onih na stadionima. Težina staze ovisi o vrsti podloge te usponu koji se na njoj savladava. Tako postoje lagana, umjerena, strma staza. Sve su ovakve specifikacije staze vrlo važne za trkača koji prvi puta želi prijeći stazu.
Visinska razlika, podloga, te kilometraža, ali i trenutni vremenski uvjeti vrlo su važne stavke koje treba znati prije polaska na trčanje. Trčanje po ravnoj srednje dugoj stazi na asfaltu može poslužiti kao dobar intervalni trening pri kojem na određenim dionicama mijenjate brzinu. Duge staze opet zahtijevaju drugačiji pristup – lagani tempo koji služi kao aerobni trening izdržljivosti.
Ako odaberete trčanje na atletskoj stazi možete ga prilagoditi sukladno cilju vježbanja. Hoće li to biti kratke relacije punom brzinom ili ponovno dužinski trening ovisi o izboru trkača. Ipak, ako ste početnik, a odlučili ste se za atletsku stazu, preporučuje se trčanje u vanjskim trakama kruga. Princip je takav da napredni trkači trče unutarnje krugove te iz sigurnosnih razloga nema potrebe da si trkači međusobno smetaju.
Početnicima i rekreativcima preporučuje se da izbjegavaju trčanje na tvrdim stazama (cesta, asfalt) jer su njihovi ligamenti i tetive zglobova slabi i imaju veliku šanse za ozljedu. Staze u prirodi primjerenija su opcija, no svakako treba paziti na neravan teren, kamenje i rupe. Bilo bi poželjno mijenjanje vrsta staza kako bi se konstitucija trkača ¨utrenirala˝ za različite podloge i time umanjila šansa za ozljede.
Staze za trčanje u većim mjestima
U nastavku je navedeno nekoliko lokacija s poznatijim stazama za trčanje, od kojih se na nekima održavaju i službene utrke. Staze u Zagrebu su na Sljemenu, Maksimiru, Savskom nasipu, Bundeku, Jarunu, Stadionu Svetice, Ribnjaku, Tuškancu i druge. Dubrovnik, Split i Zadar imaju cestovne staze, ravnog terena za odličan dužinski trening.
Otok Krk ima zanimljivu šumsku trkačku stazu koja je umjerene težine. Na otocima Pašman i Murter je po jedna ravna cestovna staza na svakom također za dužinski trening ili održavanje tempa. Još jedna otočna staza nalazi se na Malom Lošinju koja, iako kruži oko šume, zapravo je cestovna staza i nije zahtjevna.
U gradu Varaždinu je ravna asfaltna staza koja se proteže uz jezero i može biti dobar trening za održavanje tempa. Naravno dug je niz kako staza tako i utrka, a zaljubljenici u trčanje imaju veliku prednost što naše podneblje nudi toliku raznolikost staza. Za svakog po nešto, ali radi razonode najbolje je mijenjati lokacije.
