Štafeta je zanimljiva atletska disciplina kako za natjecatelje tako i za gledatelje. Provodi se ekipno, za razliku od drugih atletskih disciplina koje su natjecanja pojedinaca.
Štafeta je, čak, često element ocjenjivanja u sklopu tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim školama, ili ponekad vannastavna aktivnost za napredne učenike.
Pravila
U štafetnom trčanju sudjeluje četvero natjecatelja koji čine ekipu. Oni trče jedan za drugim duž zadane dionice. Nakon što prvi pređe prvu četvrtinu predaje štafetnu palicu sljedećem natjecatelju iz ekipe i tako sve do posljednjeg. Atletski treneri obično na mjesto prvog trkača obično postavljaju onog koji je od sve četvorice najbolji na startu i iskusan trkač u krivini. Trkač druge dionice mora biti dobar u primopredaji palice i dobar trkač na ravnini pruge. Treći može biti nešto sporiji u primopredaji od prethodnika, no i on mora biti dobar trkač krivine. A kao posljednjeg natjecatelja tima uvijek se stavlja najbržeg trkača. Rezultat ekipe je ukupno prolazno vrijeme svih natjecatelja zajedno. Isti ovisi o spremnosti natjecatelja, o načinu predaje palice, uigranoj taktici ekipe i psihološkom stanju ekipe. Dio staze u kojem se dva natjecatelja susreću i predaju si štafetnu palicu naziva se zona primopredaje.
Primopredaja štafetne palice
Postoje dva načina kojima natjecatelji vrše primopredaju palice – od gore i od dolje. Načini se odnose na to odakle palica dolazi u ruku primatelja. Trkači moraju biti na sigurnoj udaljenosti i malo izmaknuti iz iste ravnine kako se ne bi sudarili. Najteži element predstavlja kretanje drugog, trećeg i četvrtog trkača neposredno prije preuzimanje palice. Potrebno je uskladiti dolazak davatelja palice i start primatelja palice. Palica se treba predati pruženih ruku i to u visini kukova. No, i primopredaja i start primatelja elementi su koji se neprestano treniraju kako bi se usavršili i sveli na najkraće moguće vrijeme i time što je manje moguće ugrozili ukupno vrijeme istrčavanja štafete. U slučaju ispadanja palice, bilo da se radi o primopredaji ili dok je kod jednog od trkača ekipa se diskvalificira iz natjecanja. Zona primopredaje palice dio je štafete u kojem se nalaze prethodni i naredni natjecatelj u etapi natjecanja. Idealno bi bilo da davatelj palice dođe u punoj brzini, preda palicu u sekundi i da se cijela akcija izvede tako da i primatelj trči jednakom punom brzinom. Nažalost, teorija je daleko od prakse.
Olimpijske discipline
Najpoznatiji oblik trčanja štafete je 4 X 100 gdje svaki trkač u punom sprintu istrčava svoju dionicu od 100 metara s palicom u ruci. Zona primopredaje palice je 20 metara u kojoj trkači trebaju postići iste brzine kretanja kako bi što jednostavnije obavili primopredaju. Primatelj palice trči punom brzinom od svog starta u dužini od 10 metara – toliko iznosi njegova dozvoljena zona ubrzavanja – nakon te dužine započinje zona primopredaje. Kažnjava se korištenje svake od zona u druge svrhe. Druga disciplina štafete je također s četiri trkača od kojih svaki trči dionicu od 400 metara (4 X 400) odnosno jedan krug. Razlika je u tome što natjecatelji ne moraju ostati u svojoj startnoj stazi već nakon izlaska iz startne krivine slobodni su zauzeti prvu slobodnu stazu. Potrebno je paziti u kojoj će se pruzi obaviti primopredaja palice zbog drugih ekipa. Obje discipline održavaju se u muškoj i ženskoj kategoriji.
