Pitate se tko uopće čini generaciju Z?
Odgovor je da u nju spadaju svi koji su rođeni 1995. godine i kasnije. Htjeli mi to priznati ili ne, današnja djeca su sve deblja. Tu će poražavajuću činjenicu potvrditi i naše razredne fotografije iz vrtića i osnovne škole, na kojima se, na prste jedne ruke unutar 3-4 razredna odjeljenja moglo prebrojati djecu koja su imala problema s prekomjernom težinom.
Što se to dogodilo u zadnjih 15-ak godina? Krivaca je mnogo, ali za početak, ostavimo genetske predispozicije, pubertet i biologiju po strani i zapitajmo se čime hranimo svoju djecu? Kao roditelji određujemo prehrambene navike naše djece, pa su poremećaji prehrane i problemi s izgledom tijela ponajviše naša krivnja. Današnja djeca nisu samo deblja, ona su poprilično nesretnija, osamljenija i nezainteresiranija za svijet oko sebe. Je li problem u odgoju? Napretku tehnologije? Užurbanom načinu života koji nam ostavlja premalo vremena za odgoj? Poremećenim vrijednostima koje se nameću u društvu? Koliko zapravo znamo o tome što djeci pomaže da jedu i rastu na zdrav način? Teško je pronaći samo jednog krivca za ovo alarmantno stanje, ali i brzo rješenje.
Takva djeca nisu samo zdravstveno ugrožena, već su i stigmatizirana u društvu, zlostavljana od vršnjaka i maltretirana. Ako ste pak roditelj pretilog djeteta i vi nosite određenu stigmu lošeg roditelja za kojeg okolina misli kako se niste sposoban brinuti za svoje dijete. Vi najbolje znate da to nije tako! Pokrenuti vaše pretilo dijete na aktivan život i zdravu prehranu nije lako, ali i oni najmanji napori na tom polju mogu donijeti velike rezultate. Živimo brzo, imamo sve manje vremena, ali i novca zbog čega najčešće ispašta kućni budžet za hranu. Jedemo instant, jeftine i kalorične obroke, sve manje uzgajamo vlastito voće i povrće koje je u trgovinama daleko skuplje od bilo kojeg slatkiša. Sve manje kuhamo! Sve rjeđe jedemo zajedno za stolom i razgovaramo, a sve se češće za vrijeme ručka ili večere družimo sa zaslonima koji nas podsvjesno potiču da jedemo i pijemo preko mjere, čak onda i kada nismo gladni. Problem je još veći ako su i roditelji i djeca pretili. Doduše, to je barem djelomičan dokaz zajedničke genetske predispozicije, usporenog metabolizma, pojačanog apetita i nikakve tjelesne aktivnosti. No, puno se toga u ovakvim obiteljima može promijeniti. Za početak, pretilost treba osvijestiti kao problem koji doslovno može ugušiti cijelu obitelj. Pedijatri su ključan faktor koji može utjecati na roditelje da se pokrenu i svojoj obitelji daju novu šansu za zdraviji život. Zdrave roditeljske odluke o ishrani su zaista važne od najranije dobi, konkretno bebe se ne smiju prehranjivati! Svaki plač ne znači da je dijete gladno i da ga se odmah treba ušutkati bočicom! Razvijte svojoj bebi normalan ciklus hranjenja i od malena ga navikavajte na raznoliku hranu s puno voća i povrća. Zabranite junk food i šećerna pića u kući i ne dopuštajte djeci da jedu ispred ekrana. Prisilite vaše dijete da jede što zelenije namirnice! Ako ih odbija, zavarajte ga! Postoji mnoštvo recepata koji sadrže povrće, a na prvi pogled se ne primijeti!
Uvedite igru blenderom u koji će dijete samo ubacivati povrće i raditi zdrave napitke! Razvijte mu sve okuse! Sigurno mislite, lako je vama reći, moje dijete je teško po pitanju ishrane, nemam više živaca…U pravu ste! Naša djeca odrastaju u kompliciranom okruženju hrane i teško je biti savršen model roditelja, ali ako želite najbolje za vas i vaše dijete, nikada se ne smijete prestati truditi! Dijete i obitelj koja ima genetsku predispoziciju pretilosti, neće svoj problem riješiti isključivo vježbom. Takva obitelj treba promijeniti životni stil i prehrambene navike. Za početak, uvedite zdravu rutinu koja će veseliti cijelu obitelj! Idite na izlete, šetajte, igrajte se loptom, uvedite tjedan bez televizije ili mobitela. Naravno, da cijeli proces promjene životnih navika pretilih osoba, a posebice djece koja rastu i razvijaju se, treba biti pod budnim okom stručne osobe. Rigorozne dijete i želja za gubitkom kilograma preko noći, može izazvati još veće probleme i nakon nekoliko mjeseci poput bumeranga vratiti izgubljene kilograme u još većem broju. Ako vaše dijete spada u skupinu sekundarne pretilosti koja je zapravo simptom neke nasljedne ili stečene bolesti ili pak sindroma, manjka mu hormon rasta, poremećen je rad štitnjače, boluje od šećerne bolesti ili slično, stručna osoba MORA biti uključena u vašu borbu s pretilošću! Statistika je alarmantna jer je primjerice 2016. godine Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio podatke o čak 33% dječaka i 20% djevojčica u dobi od jedanaest godina koji su pretili ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu. Samo 39% dječaka i 26% djevojčica se redovito bavi intenzivnom fizičkom aktivnošću (najmanje sat vremena dnevno). Zanimljivo je i da samo 58% dječaka te 60% djevojčica svako jutro doručkuje, a samo 45% dječaka i 46% djevojčica konzumira voće najmanje jednom dnevno.
Za početak dragi roditelji, dozirajte vrijeme koje će vaša djeca provoditi pred ekranima, upišite ih na neku tjelesnu aktivnost, educirajte se o zdravoj prehrani i svojim životom budite primjer kako treba jesti! Uvijek imajte na umu da ste im vi model kojeg najčešće oponašaju!
