Što ako moje dijete nije sportski tip?

Ako je vaše dijete jedno od onih koje je potpuno nezainteresirano za sport, a satovi tjelesnog su mu prava noćna mora, nemojte dizati paniku. Sigurno je fokusiran na neke druge stvari koje ga više vesele i ne gleda na to tragično kao vi. Očevima to teže pada jer u sebi uvijek potajno žele da baš svoje dijete gledaju na velikim sportskim terenima ili Olimpijskim igrama. Normalno je željeti da vam dijete bude uspješno na svim poljima, ali nemojte ga na ništa forsirati i nemojte preko njega pokušavati ostvariti neke svoje snove, rezultate i ambicije. Pustite ga da odrasta u svom svijetu, ali to ne znači da mu ne trebate usaditi znanje o tome koliko je sport važan za njegov razvoj i zdravlje.  To što vaše dijete nije sportski tip može nažalost skrivati neke traume koje je doživio od svojih vršnjaka i zbog čeka mu je odlazak na školsko igralište prava noćna mora. Dakle, budite psiholog i razgovarajte s djetetom posebice ako ga često u danima kada ima tjelesni odgoj bole trbuh ili glava ili kako traži različite izlike za izbjegavanje fizičke aktivnosti sa svojim vršnjacima. Ako ste se uvjerili da nije bio žrtva nikakvog bulinga ili razredne poruge jednostavno se pomirite s činjenicom da će vaše dijete biti puno uspješnije u drugim stvarima koje mu više leže. Ako je nažalost averzija prema sportu stvorena zbog nelagode i poruge, onda se obratite učiteljima i školskom psihologu kako biste mu pomogli da prebrodi traumatično iskustvo. Ipak, trebate znati kako ste vi model koji vaše dijete oponaša i ako nemate zdravu rutinu vježbanja vjerojatnost je veća da je neće imati ni vaše dijete.  Uvedite zajedničke šetnje i boravke prirodom, planinarenje, vožnju biciklom, odvedite svoje dijete na košarkaško igralište ili nogometnu utakmicu. Kompleksni su razlozi zbog kojeg dijete nije naklonjeno sportu. Jedan od njih je i da ga ne razumije. Da, dobro ste čuli! Dok su njegovi vršnjaci odmah pohvatali pravila igara i sportova, možda je vašem djetetu potrebno više vremena da shvati. Pronađite to vrijeme i rastumačite mu neka pravila. Dijete je možda imalo loše sportsko iskustvo u smislu da je sudjelovalo u nekom timskom sportu u kojem je njegov tim zbog njegovog neznanja pravila izgubio pa je pod naletima emocija doživio osudu suigrača, trenera ili publike. Ako je imao loše iskustvo s nekom momčadi, možda je vrijeme da isprobate novi sport ili novu momčad ili dijete jednostavno nije timski igrač. Djetinjstvo je doba radoznalosti i istraživanja, pa se oboružajte strpljenjem dok vaše dijete iz mjeseca u mjesec upisuje novi sport, a za stari više ne želi čuti. Dijete se traži i pomozite mu u toj potrazi jer jednom kad nađe ono što voli bit će najsretnije i najzahvalnije dijete na svijetu. Ako vaše dijete nije sportski tip objasnite mu kako to nije ništa loše, dapače, pokažite mu kako oko sebe ima cijeli svijet mogućnosti za istraživanje i kako zbog toga nije manje vrijedno. Ipak, imajte na umu kako bez obzira na to što ne dijeli strast prema sportskim terenima ipak zbog zdravlja mora na njih ići. Bitno je da je vaše dijete aktivno na bilo kakav način, da se zdravo hrani, dovoljno kreće i što manje vremena provodi za kompjutorom ili igrajući virtualne igre. Pokažite mu kako stvarna aktivnost može biti zabavna, nesputana, kreativna i koliko mu slobode može dati.