Svjesni smo činjenice da sve većina stvari na ovome svijetu dijeli na muške i ženske, bilo da je riječ o odjeći, poslovima, hobijima, piću, automobilima i sl. Istina je da su se kroz povijest granice među njima počele brisati i da su i jedni i drugi počeli ulaziti u međusobne „svjetove“. Dugo su neka područja djelovanja bila rezervirana isključivo za muškarce ili isključivo za žene, ali danas su se stvari, na sreću, promijenile i jednakost među spolovima pokušava premostiti tisućljetni jaz među nama. Nećemo se lagati, kada je o sportu riječ, dugo je to bio Man’s Man’s World. Na žene se, u tom svijetu, gledalo kao slabiji i manje izdržljiviji spol.
A onda su se pojavile One, Olimpijske pobjednice, majke i žene koje ruše svjetske rekorde, krhke djevojčice koje trče maratone, dižu utege, igraju nogomet i rade sve one stvari za koje se mislilo da samo muškarci mogu i da samo oni u tome uživaju. Doduše, žene joj uvijek nisu lude za ispijanjem piva i gledanjem Lige prvaka, ali odgovorno tvrdimo da su dobro upućene u živote svih zgodnih nogometaša ili sportaša uopće. Šalu na stranu, kada je o sportu riječ, žene su postale jednako zastupljene i uspješne kao i „jači“ spol. U teretanama je omjer spolova jednak, kao i na tribinama stadiona.
Dakle, i muškarci i žene vole sport, a razlike koje među njima postoje isključivo su fiziološke prirode i tome ne možemo proturječiti. Već u ranom djetinjstvu razlike postaju sve veće, pa ukratko, od toga doba muškarci imaju veću mišićnu masu koja je i drugačije raspoređena nego kod žena. No to žene ne sputava da na treninge reagiraju jednako kao muškarci koji, ruku na srce, pokazuju bolje rezultate u sportovima koji se mjere vremenom ili udaljenošću. Ali, sve većom uključenošću žena u profesionalni sport, odnosno natjecateljski koja datira u 1970. godinu i ta se razlika počela smanjivati. Primjera radi, najbrža žena na 800 m u disciplini kraul, sedam godina nakon muškog svjetskog rekorda iz 1972. uspjela je otplivati brže. Takvih primjera je more. Iako su rezultati spolova sve izjednačeniji, honorari u sportu, ali i zastupljenost u medijima, sigurno nisu. Muškarci su višestruko bolje plaćeni, ali i popularniji. No, nećemo se baviti diskriminacijom u sportu ili pitanjem tko je uspješniji, fleksibilniji ili izdržljiviji.
Vratimo se onome što jedan i drugi spol očekuju od sporta. Žene za razliku od muškaraca nisu toliko opterećene rezultatima. Njima je sport bijeg u no stress zonu nakon koje će se osjećati bolje i napuniti baterije za hrpu obaveza koje ih čekaju. One žele iskoristiti sve beneficije koje tjelovježba nosi pa je koriste kako bi i izgledale bolje, ali i širile poznanstva. Žene se odlično snalaze u grupnim sportovima ili u grupnim vježbama, bolje podnose poraze i upornije su savladavanju prepreka. Njihova pobjeda je više pobjeda radi vlastitog samopouzdanja i priznanja uloženog truda nego radi časti i prestiža. Muškarci se u sportu vole više „šepuriti“ i kititi medaljama, više su orijentirani na rezultat i uspjeh, te teže podnose poraz. Rekreativni grupni sportovi im služe kao zabava i hobi, ali kad je u pitanju rezultat, više su skloniji individualnim sportovima. I muškarci i žene pozitivno gledaju na sport, a kad je u pitanju rekreacijski, oba spola ga nastoje što više podrediti svojim užicima, pa tako društvo za vježbanje, ambijent ili vrstu rekreacije podređuju vlastitim afinitetima. No, što se sportske mode tiče, tu ćemo malu prednost dati ženama! Ipak su one umjetnice u kombiniranju sportskih odjevnih predmeta s bilo čime u ormaru i u tome izgledati senzacionalno! Sport za sve i svima! Dečki i cure, vidimo se u teretani, ili na atletskoj stazi, ili na nekom vašem omiljenom sportskom mjestu!
