Skupina različitih vježbi, koje se mogu izvoditi u teretani, kod kuće i u prirodi, a nećete pogriješiti s nijednom vježbom koju odaberete. Istezanje, kardio vježbe, trčanje, vježbe snage… Sve je to crossfit! A što to zapravo znači?
Crossfit treneri ili kineziolozi tumače da je osobitost crossfita u tome što to nije specijalizirani trening. Dakle, nogometaši imaju svoju dinamiku i vrstu treninga koja se razlikuje od treninga plivača, kao što i boksači, gimnastičari ili tenisači treniraju specijaliziranu skupinu vježbi.
Crossfit nije specijaliziran ni za jedan sport i u isti čas u svojim treninzima dotiče sve sportove.
Još je prije deset godina u Americi crossfit pretpostavljen kao zabavniji trening od običnog fitnessa, ali i kao naporniji od bilo kojeg specijaliziranog sportskog treninga, a prigrlili su ga i rekreativci i profesionalni sportaši.
Kao crossfiter radit ćete na izdržljivosti, kondiciji, mišićima, kroz sustav brzog, kratkog i raznolikog vježbanja. Tako se izvode klasične vježbe iz gimnastike kao što su čučnjevi, zgibovi, sklekovi, penjanje po konopu, skakanje preko ‘kozlića’, no isto tako ćete biciklirati, trčati, plivati, penjati se. Nadalje, crossfit znači i trening u teretani pa ćete poput boksača i bodybuildera dizati utege, vježbati s gyrjama, medicinkom…. I sve to u malim serijama i s ponavljanjima, bez stajanja. Odmor između vježbi je zapravo prelazak na novu vježbu.
Primjera radi, krenut ćete sa sedam čučnjeva, pa bez stajanja, nakon čučnjeva nastaviti sa sklekovima te završiti seriju sa sedam skokova i tako naizmjence.
No, iako se u mnogim tekstovima vezano uz taj tip vježbanja napominje da sve to možemo raditi kod kuće, najbolje je početi u teretani sa stručnim trenerom. Dinamika i intezitet vježbi, pa i broj serija koje ćemo odraditi, određuje se i prilagođava potrebama osobe, jer koncepcija treninga ovisi o ‘ulaznoj’ kondiciji osobe koja počinje trenirati, predispozicijama kao i zdravstvenom stanju osobe.
Kad smo sve to nabrojali, malko se zamislimo. Nismo li, svi mi rođeni prije trećeg milenija, još kao djeca bili pravi crossfiteri. I to u sve vrijeme izvan školskih obaveza. Igranje na ulici i prirodi bio je sastavni dio života. Preskakali smo uže, igrali gumi – gumi, ‘pentralili’ se po stablima, visjeli s njih, izvodili kolutove naprijed i natrag po željeznim okvirima na kojima su subotom ujutro naše majke ‘tukle’ (klofale) one ogromne turske tepihe, a kakve su željezne okvire imali baš svi kvartovi.
Plivalo se, sanjkalo, penjalo, i to bez pravih rekvizita, a s druge strane, nije bilo djevojčice koja nije rolala. Dovoljno je bilo da je jedno dijete iz kvarta imalo bicikl, svi su ga posuđivali i izmjenjivali se na pol’ sata za jedan krug oko zgrade, dok je ostala ekipa kredom iscrtavala pravokutnike i igrala se na školicu ili su se odmjeravale snage s puškama na čepove.
Svi smo mi, dakle, bili mali, sretni i zdravi crossfiteri, i koliko god se ‘ufurali’ u odrasli sjedilački način života, nije nam teško predočiti što zapravo znači crossfit vježbanje.
Stoga, stavimo barem na dva sata mobitel naše milenijske djece na opciju ‘nečujno’, pošaljimo ih na otvoreno neka se upoznaju s crossfitom kroz igru, a za to vijeme učinimo isto, otiđimo na crossfit trening na ‘odrasli’ način.
