čarape, majice, miris teretane, neugodni miris, odjeća za trčanje, odjeća za trening, tajice, teretana, trening, vježbanje

Svima nam se dogodilo to da nam je ulazak u teretane ili sportske dvorane bio neugodan za nozdrve. O svlačionicama, sportskim ruksacima i tenisicama ne trebamo ni pričati! A tek čarape?! Stigla su i ljepša vremena, druženja i vježbanja na otvorenom, ali ništa se nije promijenilo. Dok trčite ulicama, nasipom ili parkovima osjećate se kao Pepé Le Pew, onaj preslatki tvor iz crtića od kojeg svi bježe zbog nepodnošljivog smrada koji se širi oko njega. Zašto je to tako? Zašto vaša netom oprana sportska odjeća i oprema još uvijek „miriše“na teretanu?

Razloga je nekoliko, pa ćemo krenuti redom, od materijala. Sastav sportske odjeće većinom čine umjetni materijali, poliester, mikrofibra, polipropilen, poliamid, elastin te razne mješavine materijala, ali i pamuk. Iako je svakodnevna pamučna odjeća kvalitetna i koži ugodna, kad je riječ o sportu, trebalo bi je izbjegavati. Pamuk se brzo natapa znojem, teško se suši pa smo tako mokri i vrući izloženi raznim upalama, koža ne diše i često reagira prištićima ili osipom. Umjetni materijali odlično upijaju znoj, umanjuju iritaciju kože i omogućavaju joj da diše, ne zahtijevaju peglanje, lagani su i ugodni za kretanje. Ali, svi materijali, bez obzira na dobre strane, imaju i onu lošu – smrde. Iako je sportska tkanina propusna i znoj brzo i lako isparava, neugodan miris ostaje na odjeći i nakon pranja. Krivci za to su bakterije s naše kože, ali i način održavanja sportske opreme. Dakle, ne smrdimo mi, nego naše bakterije kojih primjerice na području pazuha ima oko 10 milijuna. Znoj koji se nakuplja u mikroskopski velikim područjima naše sportske opreme idealan je ambijent za razvoj bakterija. No, tome možemo stati na kraj pravilnom higijenom tijela, ali i održavanjem sportske opreme. Nakon što ste se dobro iznojili na treningu i stavili svoju mokru i znojnu odjeću u ruksak, otišli ste na pivo, kupiti namirnice ili ste se jednostavno zavalili ne kauč, nesvjesno ste u svoju okolinu, na svom ramenu, donijeli pravu smrdljivu bombu. Odjeću s treninga bi bilo najbolje odmah po dolasku kući pola sata namočiti prije pranja. Ako se vaša odjeća osuši, s njom će se osušiti i bakterije koje neće biti uništenje u pranju, pa će se svakim drugim treningom taložiti nove. Nakon toga u vodu je potrebno dodati i malo alkoholnog octa koji je ujedno prirodno antibakterijsko sredstvo koje uklanja sve neželjene mirise. Trebate biti oprezni s omjerom vode i octa jer prevelika količina octa može uništiti boju vaše odjeće, pa bi idealan omjer octa i hladne vode trebao biti 1:4. Prilikom kupovine odjeće, ali i stavljanja gore prethodno natopljene u perilicu rublja, čitajte što piše na etiketi. Taj često poveći smotuljak papira kojeg nerijetko odrežemo čim izađemo iz dućana, jako je bitan. Prema njemu ćete odrediti temperaturu pranja odjeće koja ne smije nikako prelaziti 40 stupnjeva, ali i vrstu deterdženta. Većina sportske odjeće napravljena je od materijala koji odbijaju vodu, a time i prašak za pranje rublja. Stoga postoje posebni deterdženti za pranje sportske odjeće. Naravno, možete prati i običnim deterdžentima, ali pripazite na količinu. Previše praška može izazvati nuspojave i ostaviti tragove na osušenoj odjeći. Za vaš omiljeni sportski grudnjak, tajice ili majicu potrudili ste se odabrati omekšivač koji će im dati poseban miris. Zaboravite na njega! Prilikom pranja sportske odjeće omekšivač je strogo zabranjen! Njegova formula je takva da omekšava vlakna, što nikako nije dobro za ovakvu vrstu materijala, pa radije posegnite za octom s početka priče i ulijte ga umjesto omekšivača u perilicu. Odlična zamjena octu je i soda bikarbona koja se nalazi u svakom kućanstvu i jako je jeftina. Opranu sportsku odjeću uvijek sušite na svježem zraku ili na kućnom sušilu za rublje, nikako u mašini sa sušilicom jer će je ona smanjiti, uništiti i slijepiti.  UV zrake i kisik pomažu uništiti bakterije!

Ali nisu samo majice, tajice, topovi i ostala odjeća bitni. Stara narodna poslovica kaže kako sve dolazi od nogu, u našem slučaju i neugodan miris, tako da  moramo voditi računa i o čistoći naših tenisica. Uprljanu kožnu obuću najbolje je čistiti mlakom vodom, običnom mekanom krpom i potom dobro osušiti i tretirati kremom za kožu. Kod sportske obuće od umjetnih materijala održavanje je drugačije. Obuća oprana hladnom vodom suši se isključivo na zraku, minimalno 12 sati uz izbjegavanje sunca. Ne smije se tretirati nikakvim kremama, već isključivo impregnacijski sprejom. Pravilnom brigom o čistoći vaše sportske opreme, obuće i odjeće, ne samo da izbjegavate neugodan miris, već ih i činite isplativom investicijom jer će vam trajati duže!