Zimski olimpijski sportovi su sportovi u kojima se natječu sportaši u Zimskim olimpijskim igrama. Točnije odnose se na: alpsko skijanje, biatlon, bob, skijaško trčanje, curling, umjetničko klizanje, hokej na ledu, nordijsku kombinaciju, skijaške skokove, brzo klizanje, brzo klizanje na kratkim stazama, sanjkanje, skeleton, snowboard i slobodno skijanje.
Alpsko skijanje se na Olimpijskim igrama prvi puta pojavilo 1936. godine, a sportaši se, posebno žene i posebno muškarci, natječu u spustu, slalomu, veleslalomu, super veleslalomu i kombinaciji. Super veleslalom naziva se još i Super – G ( „Super Giant Slalom“). Disciplina kombinacija odnosi se na vožnje spusta i slaloma. Spust je najbrža disciplina koja se izvodi na strmim i dugačkim stazama, manjih zavoja i dugih ravnih dijelova. Skijaši ponekad mogu doseći i brzinu od 130 km/h te se spust smatra najopasnijom disciplinom. Slalom i veleslalom su tehničke discipline čiji je cilj prolazak zadane staze na propisani način u najkraćem vremenu. Slalom je najsporija, ali tehnički najzahtjevnija disciplina alpskog skijanja.
Biatlon se pojavio 1960. godine na Olimpijskim igrama. To je kombinacija skijaškog trčanja i streljaštva. Također, posebno se natječu žene, a posebno muškarci i to u četiri discipline: sprint, pojedinačno, kombinacija te štafeta. Svaka disciplina ima stazu točno određene kilometraže, a za trčanje se smiju koristiti samo štapovi. Mete se gađaju puškama u ležećem ili stojećem položaju.
Bob je zimski sport koji se održava od 1924. godine. Cilj natjecatelja je proći zaleđenu stazu u posebno napravljenim aerodinamičnim sanjkama pod nazivom bob. Pobjednik je onaj tko je to uspio u najkraćem mogućem vremenu. Postoje dvije discipline boba: dvosjed i četverosjed te se u objema natječu muškarci, dok se žene natječu samo u dvosjedu.
Curling, škotski nacionalni sport, relativno je kasno službeno prihvaćen kao olimpijski sport, tek 1998. godine. Njegova pravila su jednostavna: kamen (stoner) treba proklizati niz led tako da se zaustavi što bliže centru, dok Vas protivnik nastoji u tome spriječiti.
Umjetničko klizanje je klizanje na ledu tijekom kojeg je nužno izvoditi okrete, skokove i ostale elemente jer tako spretnost, ali i elegancija natjecatelja dolazi do izražaja te se boduje na određeni način. Discipline umjetničkog klizanja koje su uključene u zimske olimpijske sportove jesu pojedinačno (muški i žene), sportski te plesni parovi.
Skijaški su skokovi standardni zimski olimpijski sport koji je nastao u skandinavskim zemljama. Natjecatelj se spušta niz skakaonicu s ciljem da „uhvati“ zalet te „preleti“ što veću udaljenost pritom dočekavši se na noge. Skakaonice se razlikuju po njihovoj dužini; mogu biti dugačke 90, 120 ili 180 metara. Što je dužina veća, veće su duljine skokova.
Brzo klizanje je zimski olimpijski sport u kojem natjecatelji kližući po ledu trebaju prijeći kružnu stazu duljine 400 metara. Razlika od brzog klizanja na kratkim stazama je, dakako, u duljini staze koja u ovom slučaju iznosi 111,12 metara.
Skeleton je još jedan olimpijski sport na sanjkama. Cilj je, kao kod većine ovakvih sportova, da natjecatelji što brže prijeđu zaleđenu stazu, pritom ležeći potrbuške na sanjkama, glavom prema naprijed. U položaju tijela jedina je razlika od sanjkanja; kod sanjkanja su noge natjecatelja prema naprijed, a on može sjediti ili ležati na leđima.
