Majica kratkih rukava nedvojbeno je najpopularniji komad odjeće u cijelome svijetu. One dolaze u širokom rasponu stilova, boja, oblika i veličina te svaka osoba može pronaći svoju prigodnu majicu kratkih rukava. No, odakle je ovaj kultni odjevni predmet došao i kako je postao tako popularan?
Povijest majica kratkih rukava
Relativno govoreći, majica kratkih rukava je novi dodatak u našim ormarima. Početkom 20. stoljeća, majice kratkih rukava nosile su se kao donje rublje te se nikada nisu pojavljivale u javnosti kao dio odjevne kombinacije. Majica kratkih rukava u početku su bile spojene s gaćama, što danas nazivamo kombinezon, a vrlo popularne su bile među radnicima u 19. stoljeću.
Takvi kombinezoni bili su popularni i kod viktorijanskih žena 1868. godine te su se oni isključivo nosili za grijanje tijela tijekom zimskih mjeseci. Međutim, kombinezoni nisu bili toliko primamljivi tijekom ljetnih dana, pa su ih brojni radnici rezali kako bi im ostala samo – majica kratkih rukava. Osim majice, radnici su nehotice stvorili i “duge gaće”, koje se još uvijek često koriste tijekom zime.
Krajem 19. stoljeća ljudi su počeli eksperimentirati s tkaninama kako bi majice, koje su predstavljale donje rublje, bile što udobnije i elastičnije. To je rezultiralo stvaranjem potkošulja bez gumba i ovratnika, koje su bile rađene od vune i pamuka kako bi se lakše mogle provući kroz glavu. Sudbina majica kratkih rukava počela se mijenjati 1904. godine.
Naime, riječ je o tvrtki donjeg rublja Cooper koja je počela reklamirati potkošulje uz zanimljive slogane, kao što je: “Bez gumba, bez igala, bez konca – samo jedan komad tkanine”. Reklame za tadašnje majice kratkih rukava govorile su o njihovoj izdržljivosti i udobnosti te maloj potrebi održavanja, što je privuklo brojne radnike.
Vrlo brzo nakon tih reklama, odnosno nakon jedne godine, bijele majice kratkih rukava postale su dio uniforme američke mornarice. Nekoliko godina kasnije, tijekom Prvog svjetskog rata, majice kratkih rukava počelo je nositi i nekoliko desetaka tisuća američkih vojnika. Ubrzo nakon rata, riječ majica kratkih rukava po prvi je puta bila spomenuta od strane F. Scotta Fitzgeralda u njegovom romanu.
Majice kratkih rukava tako su počele dobivati i drugačiji izgled, a sve su više postajale popularne među sportašima. Naime, nogometaši su ih počeli nositi ispod svojih dresova kako bi spriječili trljanje kože, odnosno trenje.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, majica kratkih rukava bila je uobičajen komad odjeće u srednjim školama i sveučilištima diljem svijeta, no starije osobe su ih još uvijek nosile kao potkošulje. Nakon rata, majice kratkih rukava prihvaćene su od strane društva kada su se vojnici svojim kućama vraćali upravom u takvim majicama.
No, popularnost majica kratkih rukava još je više porasla zahvaljujući Marlonu Brandu i njegovoj ulozi Stanleya Kowalskog u filmu Tramvaj zvan čežnja 1951. godine. Marlon Brando nosio je bijelu usku majicu koja mu je isticala mišiće, a čime je izazvao veliku pomutnju u javnosti i porast prodaje običnih majica kratkih rukava. Od tada se zapravo takva majica smatra vanjskim komadom odjeće.
