Nogomet je svakako najčešća aktivnost kojom se djeca u Hrvatskoj bave. Rezultat tome je, dakako, njegova svjetska popularnost i velika medijska popraćenost. Ipak, stručnjaci preporučuju da se djecu ne treba prerano opredijeliti za određeni sport, a time i na znatnu fizičku aktivnost i natjecanje.
Tu roditelji često griješe u strahu da će dijete zakasniti s napretkom, no to ne treba zabrinjavati. Upravo suprotno, ako dijete prerano počne s ozbiljnim treninzima i natjecanjem, prerano će doći i do zasićenja. Zapravo se to najčešće dogodi u vrhuncu „karijere“ i u trenutku kada bi se trebali postizati najbolji rezultati. No, umjesto toga dolazi do opadanja interesa za sportom. Dakle, u razvojnom periodu važno je da su djeca što manje u zatvorenom prostoru te da što manje sjede pred televizorima, računalima i drugim ekranima i da se što više kreću kroz igru.
Aktivnosti djeteta predškolskog uzrasta
Do polaska u školu preporuka je da se djeca bave različitim aktivnostima gdje se u prvom redu misli na motoričke igre i igre koordinacije pokreta, poput provlačenja kroz zadane elemente, puzanja ispod njih, preskakanja malih prepreka, kolutanja i slično. Animacija djece za ovakve aktivnosti postiže se jednostavnim zadacima koje je potrebno obaviti kako bi se postigao cilj. To se na prvom mjestu odnosi na to da zadaci moraju biti koncipirani kao jednostavne igre za djecu koje će ih zainteresirati za sudjelovanje. Nakon toga ih se treba pohvaliti za postignuti cilj, bez obzira kakav on bio. Naglasak se stavlja na poboljšavanje motorike kroz igru i zabavu, a što ujedno služi kao sportski odgoj, učenje o aktivnom životu, razvijanje ljubavi prema sportu te društvenog odgoja.
Djeca osnovnoškolske dobi
Najveći utjecaj na razvoj koordinacije pokreta i motorike događa se u razdoblju od 6. do 12. godine života. Prije nego što dođe do opredjeljenja za određeni sport, treba početi s razvojem vještina. U tom se kontekstu trebaju primjenjivati vježbe kojima se postižu skladni pokreti ruku i nogu.
U nastavku ćemo, na primjeru treniranja nogometa, navesti vježbe primjerene za pojedine dobne skupine kako bi se osigurao kontinuirani napredak. Naravno, slične tehnike mogu se primjenjivati i u drugim srodnim sportovima. Na motoriku i koordinaciju pokreta utječu vježbe koje se provode u malim skupinama. Njima se vježba izvođenje određenih nogometnih tehnika. To je razdoblje privikavanja djece na nove zadatke, igre i tehnike koje se primjenjuju u toj vrsti sporta. U tom se kontekstu treneri služe različitim sportskim rekvizitima poput čunjeva, prepona, ljestvica za koordinaciju pokreta koji se i dalje djelomično koriste kao animacijska sredstva za igru te drugim dijelom za savladavanje tehnike važne za sport. Kasnije se uče osnove igre kroz različite vježbe: dodavanje lopte, ubacivanje, slobodni udarci, izvođenje jedanaesterca, ubacivanje iz kuta i drugi.
Od desete godine pa do kraja osnovne škole važno je učenje brzine, a kasnije i eksplozivnosti. Uči se koncentraciji, sportskom ponašanju, organizaciji svih obaveza. Dakle, učenje ovih tehnika važno je raditi tek kada je dijete dovoljno zrelo da zna iz kojeg razloga i u kojim situacijama je svaki element potreban.
Srednjoškolsko doba
Kasnije, razvojem osobnosti i sazrijevanjem igrača prelazi se na usavršavanje naučenih tehnika i kombiniranje više jednostavnih u kompleksne vježbe. Tada je već moguće razvijati taktike igre, napredne tehnike, učinkovitost u igri tijekom stresnih natjecanja, kompleksnih elemenata igre, osobno zaključivanje u važnim trenucima igre… Treninge u ovoj igračkoj razvojnoj fazi važno je organizirati tako da se obuhvate i treninzi tehnike, snage, eksplozivnosti, kondicije, brzine. Tek kada su svi segmenti prisutni u treningu, zajedno s talentom igrača i perspektivnošću, moguće je postići vrhunske rezultate.
